Za detaljnije dokumente Promat proizvoda molimo posjetite područje naše web-stranice pod nazivom Dokumentacija i filtrirajte prema tipu dokumenta pomoću filtra za dokumente.

Promat osposobljavanje provodi se od strane naših lokalnih predstavnika ili tehničkih timova. Molimo, obratite im se na promat.hr@etexgroup.com ili +385 1 3496 324 kako biste saznali više.

Navedeno razdoblje otpornosti na požar ovisi ponajprije o primjeni. Za više detalja molimo pogledajte odgovarajući priručnik.

Da. Popuste daju regionalni prodajni predstavnici.

Ploče nemaju protupožarnu otpornost a njihova debljina i tip se odabiru na temelju protupožarnih ispitivanja i Tehničkih odobrenja. Kako bi ispravno odabrali debljinu ploče koja Vam je potrebna, između ostaloga su Vam potrebni podaci o konstrukciji koja se štiti i zahtijevanoj klasi otpornosti na požar.

Molimo pošaljite e-mail na adresu: promat.hr@etexgroup.com. Također, predlažemo da se obratite regionalnom prodajnom predstavniku.

Da. Sukladno Tehničkom odobrenju, u svrhu ugradnje Promat proizvoda potrebno je proći osposobljavanje od strane Promatovih zaposlenika. Osposobljavanje je besplatno.

Molimo obratite se regionalnom prodajnom predstavniku ili tehničkom odjelu (email: promat.hr@etexgroup.com ili +385 1 3496 324).

Molimo pošaljite e-mail na promat.hr@etexgroup.com.

Molimo obratite se tehničkom odjelu (e-mail: promat.hr@etexgroup.com ili tel. +385 1 3496 324).

Molimo obratite se tehničkom odjelu (e-mail: promat.hr@etexgroup.com ili tel. +385 1 3496 324) ili regionalnom prodajnom predstavniku.

To ovisi o tome postoji li za određenu namjenu harmonizirana norma. Naprimjer, za protupožarne zaklopke postoji harmonizirana norma, pa je oznaka CE obvezna, dok za materijale za zaštitu od požara (kao što su protupožarne žbuke za nanošenje prskanjem, protupožarne ploče ili intumescentni premazi) ne postoji takva norma, pa oznaka CE nije obvezna. Naravno, proizvođači mogu odlučiti da će dobrovoljno staviti oznaku CE na svoje proizvode, pod uvjetom da postoje posebne smjernice koje se nazivaju EAD. Europskim dokumentom za ocjenjivanje (EAD) dokumentiraju se metode i kriteriji koje EOTA prihvaća kao primjenjive za ocjenjivanje svojstava građevnih proizvoda u odnosu na bitne značajke. EAD se izrađuje u svim slučajevima gdje ocjena građevnog proizvoda nije u potpunosti pokrivena harmoniziranom tehničkom specifikacijom.

Dobivena oznaka CE naziva se ETA (Europska tehnička ocjena: dokumentirana ocjena svojstava građevnog proizvoda u odnosu na bitne značajke).

Sustavi pasivne zaštite od požara ugrađuju se u nosive konstrukcije radi stabilnosti i u zidove, okna i međukatne konstrukcije da bi se zgrada podijelila u područja u kojima se rizici mogu kontrolirati, tzv. požarne odjeljke. Tu zaštitu osiguravaju ili materijali od kojih je zgrada izgrađena ili dodani zaštitni materijali koji poboljšavaju njezinu otpornost na požar (kao što su intumescentni premazi, protupožarne žbuke za nanošenje prskanjem i ploče).

Požar je najjača razorna sila. Nevjerojatna je količina štete i straha koju može izazvati. Glavne su posljedice požara sljedeće:

Smrt – to je vrlo stvaran rizik. Požar i njegove posljedice – toksični plinovi i dim – iznimno su opasni za ljude. Svake godine u SAD-u u požaru pogine više od 3000 ljudi, a u Europi oko 4000*!

Ozljeda – vatra je uzrok oko 10 % svih tjelesnih ozljeda zabilježenih svake godine. U Europi svaki dan 190 ljudi završi u bolnici s ozbiljnim ozljedama od vatre*.

Građevinske štete – mogu biti znatne, osobito ako građevni materijali imaju lošu otpornost na požar i ugrađena zaštita od požara nije dovoljna ili uopće ne postoji. U Europi zbog požara svake godine nastane 126 milijardi eura troškova, odnosno 1 % europskog BDP-a*. U SAD-u je situacija još gora: štete i gubici iznose 329 milijardi USD**, tj. 2,1 posto bruto domaćeg proizvoda SAD-a!

Izgubljeni poslovi i gubitak radnih mjesta – procjenjuje se da oko 40 % poduzeća nakon velikog požara ne započne ponovo raditi. Mnoge male tvrtke ne mogu si priuštiti vrijeme i troškove ponovne uspostave poslovanja.

Šteta za okoliš – požar i/ili gašenje požara – voda za gašenje i produkti izgaranja mogu onečistiti znatne površine oko mjesta požara.

*FSEU – 2020. godina i NFPA – 2017. godina

Informacije koje proizvođač stavlja na tržište ne moraju biti dovoljne za odabir pravog materijala i, u svakom slučaju, nisu dovoljne za ispunjavanje propisa o sprječavanju požara. Potreban je valjani klasifikacijski izvještaj, koji je izdao akreditirani laboratorij za požarna ispitivanja u odnosu na lokalne zahtjeve. Najpopularnije norme za požarna ispitivanja i klasifikaciju su sljedeće: EN 13501-x u Europi, BS 476 ili ASTM/UL u SAD-u. U Europi je za proizvode koji spadaju u područje primjene harmonizirane norme, dakle, imaju oznaku CE za određenu namjenu, nužna i izjava o svojstvima (DoP).

U nekim zemljama potrebna su i posebna odobrenja treće strane.

Aktivna zaštita od požara jedna je od strategija zaštite od požara kojom se požar otkriva, suzbija ili gasi kretanjem ili djelovanjem. Tim se mjerama požar i opasnost od požara nastoje ukloniti kada nastanu, a ne obuzdati, što je slučaj kod pasivne zaštite od požara. Sustavi sprinklera i aparati za gašenje požara aktivne su metode zaštite od požara.

Otpornost na požar komponente ili sustava, kao što je čelični stup, zid ili pod, njihova je sposobnost da izdrže učinak požara tijekom određenog vremena. To vrijeme obično se mjeri tako da se komponenta odnosno sustav podvrgnu standardnom požarnom ispitivanju ili se izračunava na temelju određenih propisa, ako je dopušteno.

Oznaka CE administrativna je oznaka koja pokazuje sukladnost s normama zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša za proizvode koji se prodaju u Europskom gospodarskom prostoru (to nije pokazatelj kvalitete ni znak certifikacije).

Drugim riječima, oznaka CE izjava je proizvođača da proizvod ispunjava određene norme EU-a.

Pasivna zaštita od požara najvažnija je obrana u sprječavanju širenja požara i smatra se vitalnom komponentom svake protupožarne strategije.

Pasivna zaštita od požara može spasiti i spašava živote i imovinu. Svrha joj je zadržati vatru, vruće plinove i dim unutar požarnog odjeljka zgrade, omogućujući sigurnu evakuaciju zgrade, i ograničiti financijske posljedice štete na zgradi i onome što se u njoj nalazi.

Mnogi građevni materijali, kao što su opeka, beton i drvene konstrukcije, imaju određenu prirodnu otpornost na požar i kao takvi čine ugrađenu zaštitu od požara. Ta prirodna otpornost može se poboljšati uporabom zaštitnih materijala (kao što su intumescentni premazi, protupožarne žbuke za nanošenje prskanjem ili ploče) ili sustava (protupožarni zidovi i stropovi, okna itd.).

Razred reakcije na požar označava ponašanje određenog materijala, odnosno proizvoda te njegov doprinos širenju požara. To je važno u hotelima, gdje namještaj, zavjese, tepisi itd. moraju biti nezapaljivi ili nisko zapaljivi. Materijali pasivne protupožarne zaštite ne moraju biti nezapaljivi, s obzirom na to da su njihova požarna svojstva dokazana u protupožarnom ispitivanju unutar odgovarajućeg sustava. I mi u Promatu ispitujemo naše proizvode u odnosu na razred reakcije na požar.

Trajnost: „sposobnost dugotrajnog učinka“, koja se u tehničkom jeziku definira kao „razdoblje tijekom kojeg materijal, proizvod ili sustav zadržavaju određenu razinu svojstava pod utvrđenim uvjetima“

Trajnost znači sposobnost zgrade ili proizvoda/sustava da obavlja svoju funkciju tijekom utvrđenog razdoblja pod određenim uvjetima. Svi građevni proizvodi imaju ograničenu trajnost.

Definicija trajnosti podrazumijeva da će se provoditi redovito održavanje i da neće biti iznimnih događaja kao što je velik potres. Održavanje je ukupni skup aktivnosti koje se provode tijekom projektiranog vijeka kako bi se zgrada odnosno njezini dijelovi zadržali u stanju u kojem mogu ispunjavati svoju predviđenu funkciju. Trajnost proizvoda za zaštitu od požara može se ocijeniti prema određenoj normi, za određene uvjete okoliša i za određene namjene.

Usporivači gorenja koče širenje plamena po površini i/ili ograničuju doprinos gorivog materijala požaru.

Usporivač gorenja nema izravan utjecaj na otpornost na požar. On utječe samo na reakciju na požar.

U Europi i nekoliko drugih zemalja u svijetu, otpornost na požar iskazuje se klasifikacijom prema posebnim kriterijima. Obično nakon klase otpornosti na požar slijedi broj koji označava granicu u minutama, npr. 30, 60, 90 120 ili 180, i pokazuje vrijeme u kojem su ispunjeni kriteriji svojstava tijekom standardiziranog požarnog ispitivanja. Najviše se upotrebljavaju sljedeće klase:

R – nosivost Sposobnost konstrukcije da u slučaju požara zadrži zahtijevanu mehaničku otpornost.

E – cjelovitost Zaštita od požara i dima, ali ne smanjuje prijenos opasne topline zračenja u slučaju požara (svojstvo koje se odnosi samo na cjelovitost).

I – izolativnost Sposobnost pregradnog elementa građevne konstrukcije da, kada je izložen vatri s jedne strane, ograniči rast temperature neizložene strane na razinu ispod propisane razine.

W – zračenje Sposobnost elementa konstrukcije da izdrži izloženost vatri samo s jedne strane te smanji vjerojatnost prijenosa požara uslijed znatne topline zračenja ili kroz element ili s njegove neizložene površine na susjedne materijale.

Kriteriji se za određenu komponentu ili sustav mogu kombinirati:

EI Nenosivi element koji može pružiti zaštitu od požara, vrućih plinova, dima i topline zračenja u određenom razdoblju

REI Nosivi element koji može pružiti mehaničku otpornost i zaštitu od požara, vrućih plinova, dima i topline zračenja u određenom razdoblju

EW Nenosivi element koji može pružiti cjelovitost (zaštitu od požara, vrućih plinova i dima) uz smanjenje prijenosa opasne topline zračenja

Druge regije mogu imati drukčiju klasifikaciju, ali opći pojmovi jednaki su ili vrlo slični za sve norme za požarna ispitivanja i klasifikaciju.

Općenito se određuje lokalnim građevinskim propisima na temelju parametara koji mogu biti požarno opterećenje (količina gorivih materijala), dimenzije zgrade (uglavnom visina ili veličina odjeljaka), zaposjednutost i/ili namjena zgrade (bolnica, škola, uredska zgrada itd.).

Lokalne propise koji se odnose na požarno odjeljivanje možete dobiti od lokalnih vlasti ili, u nekim zemljama, od vatrogasaca. To je najbolji način da dobijete najnovije informacije.

Ako to zahtijevaju lokalni propisi, ili neovisno o tome, ako želite posebno sačuvati ili zaštititi određene dijelove zgrade.

• Projektant ne poznaje u potpunosti lokalne propise ili klasifikaciju i/ili rezultate ispitivanja rješenja.
• Projektant je propustio uzeti u obzir neke slabe točke, npr. prodore, spojeve, električnu opremu unutar elementa za odjeljivanje, dimenzije iznad onih koje su maksimalno dopuštene za određeni element za odjeljivanje, uvjete okoliša itd.
• Projektant ne zna za limit primjenjivosti ili područje primjene odabranog rješenja ili ih podcjenjuje.
• Projektant nema holistički pristup i ne uzima u obzir krajnji okoliš: uvjete uporabe (naprimjer djeca mogu oštetiti zidove u školi, potreba za čestim čišćenjem u bolnici itd.), vlagu, mehaničku otpornost, akustička svojstva itd.

• Neprimjenjivanje postupaka utvrđenih u izvještaju o klasifikaciji/ispitivanju ili zanemarivanje dobavljačevih uputa
• Neosiguravanje slabih točaka: prodora kabela, uglova, vrata, spojeva, inspekcijskih otvora itd.
• Uporaba krivih materijala i/ili dimenzija („upotrijebite prave ploče ili zaštitne materijale s pravim priborom“)

Zadržati požar, vrući dim i plinove na mjestu stvaranjem pregrada koje zaustavljaju njihovo širenje kako bi osobe koje se nalaze u zgradi mogle bez opasnosti izaći. Svrha je i da vatrogasci stignu ući u zgradu, provjeriti jesu li zaista svi izašli i pomoći onima koji ne mogu izaći sami, a zatim ugasiti požar prije nego što se proširi na druge odjeljke.

Podjela zgrade na odjeljke znači i da će se šteta od vatre i dima ograničiti na odjeljak koji je na početku bio zahvaćen požarom, a ostatak zgrade i imovina koja se u njemu nalazi ostat će pošteđeni.

Važan je ne samo proizvod nego i sav povezan pribor (npr. vijci koji idu uz ploče). Promat nudi široki raspon rješenja za svaku primjenu.

Elementi za požarno odjeljivanje mogu se podijeliti u dvije glavne skupine:

• Okomite pregrade – Nenosivi pregradni zidovi često su zidovi od opeke ili betona ili sendvič-pregrade i okna. U nekim slučajevima postojeće zidove treba doraditi kako bi dostigli razred otpornosti na požar koji zahtijevaju lokalni propisi ili naručitelj. Čak bi za i nosive zidove, npr. betonske, moglo biti potrebno dorađivanje kako bi se povećala njihova otpornost na požar.
• Vodoravno odjeljivanje – Prirodno vodoravno odjeljivanje čini sama međukatna konstrukcija. Ako međukatna konstrukcija sama po sebi ne ispunjava kriterije otpornosti na požar, potrebna je pasivna zaštita od požara. Najčešći su sustavi vodoravnog odjeljivanja:
• Nenosivi stropovi (stropna membrana) – općenito se klasificiraju kao “EI”
• Spušteni stropovi, koji pridonose otpornosti nosivih elemenata na požar (zaštitni sustavi) – općenito se klasificiraju kao R zaštićene konstrukcije.
• Spušteni stropovi kao komponenta protupožarnih krovnih konstrukcija, sa ili bez šupljina – općenito se klasificiraju kao REI (u ovom slučaju klasifikacija se odnosi na čitav sustav: ploče + strop, a ne samo na strop).

Da bi se spriječilo širenje požara, protupožarni elementi za odjeljivanje moraju ispunjavati jedan ili više od sljedećih kriterija:

• E: cjelovitost – sposobnost zaustavljanja prodora plamena, vrućih plinova i dima.
• I: izolacija – sposobnost ograničavanja rasta temperature na hladnoj strani. U većini slučajeva temperatura na hladnoj površini ne smije porasti iznad 140 °C u prosjeku, odnosno 180 °C u usporedbi s početnom temperaturom.
• R: nosiva funkcija – sposobnost konstrukcije da podnese opterećenja ili djelovanja bez urušavanja. Primjenjivo samo ako granica protupožarnog odjeljka ima i nosive funkcije. U određenim slučajevima lokalni zakoni mogu zahtijevati dodatne parametre, kao što je W za zračenje ili M za mehanička djelovanja (otpornost na udar).

Otpornost na požar uvijek se izražava u minutama, obično u razredima koji predstavljaju višekratnik broja 30. Naprimjer, nosivi pod odjeljka koji može izdržati požar tijekom najmanje 90 minuta bit će klasificiran kao „REI 90“, a sendvič-pregrada (nenosiva) koja sprječava ulazak plamena i drži temperature na niskoj razini tijekom najmanje 60 minuta kao „EI 60“.

Požarni odjeljak određeni je prostor u zgradi koji ograničuje širenje požara i dima. Veličina i broj odjeljaka definirani su u svim nacionalnim građevinskim propisima –ovisno o podnoj površini ili obujmu ili količini gorivih materijala na svakoj etaži. Građevinski propisi razlikuju se od zemlje do zemlje. Odjeljci su uvijek okomiti (protupožarni podovi/stropovi) i vodoravni (protupožarni zidovi). S obzirom na to da su u tim prostorima potrebne razne servisne instalacije, izrađuju se otvori, koji se također moraju zaštititi. Protupožarna vrata očita su i uvijek vidljiva zaštita. No tamo gdje kroz konstrukciju prolaze sve druge servisne instalacije kao što su kabeli, vodovi, kanali itd. zabrtvljenost odjeljka treba osigurati ugradnjom odgovarajućih penetracijskih brtvila.

Obično možete dobiti upute od specijaliziranih znanstvenih instituta, protupožarnih stručnjaka i, u nekim zemljama, lokalnih vatrogasaca.

Mogu vam pomoći i vaši lokalni Promatovi stručnjaci. Slobodno se za savjet obratite lokalnom stručnom prodajnom timu.

Iako je prvotni cilj izbjeći rušenje ili ozbiljna strukturna oštećenja tijekom cjelokupnog požara, nacionalni građevinski propisi definiraju otpornost na požar konstrukcija vremenskim razredima, npr. 60, 90, 120, 180 ili 240 minuta. U europskim normama otpornost na požar nosive konstrukcije označuje se slovom R. Naprimjer, R120 znači da se određeni nosivi element neće deformirati toliko da ugrozi stabilnost konstrukcije tijekom najmanje 120 minuta izloženosti standardnoj krivulji požara.

Iako je prilično mala vjerojatnost da će požar zaista harati (naprimjer) 120 ili čak 240 minuta na istom mjestu u uobičajenoj zgradi, zahtijevanje tako visoke otpornosti na požar efektivno znači da je vjerojatnost sloma tijekom požara vrlo mala.

Iako se nacionalni građevinski propisi razlikuju od zemlje do zemlje, svi oni zahtijevaju više razrede otpornosti na požar za situacije višeg rizika, naprimjer visoke zgrade, bolnice, javne zgrade itd. jer teže potencijalne posljedice (i u smislu zaštite ljudskih života i u smislu zaštite zgrade i onoga što se u njoj nalazi) zahtijevaju nižu vjerojatnost loma tijekom požara, tj. veću zaštitu od požara.

Otpornost konstrukcije na požar utvrđuje se normama za izračun kao što su eurokodovi EN 1992-1-2 (betonske konstrukcije), EN 1993-1-2 (čelične konstrukcije), EN 1994-1-2 (spregnute betonsko-čelične konstrukcije) i EN 1995-1-2 (drvene konstrukcije). Kada nezaštićena konstrukcija ne ispunjava zahtijevani razred otpornosti na požar, mora se primijeniti zaštita od požara. Otpornost konstrukcije sa zaštitom od požara na požar utvrđuje se metodama ispitivanja, npr. prema nizu normi EN 13381, BS 476, ASTM E119 itd.

Funkcionalan sustav zaštite od požara ne ovisi samo o dostupnosti izvještaja o neovisnom ispitivanju ili ocjeni nego i o ispravnom projektiranju, pri kojem se sustav zaštite od požara primjenjuje unutar granica iz tog izvještaja.

Najčešće su pogreške u projektiranju:

• Podcjenjivanje djelovanja na konstrukcije, uključujući neizravna djelovanja, ili precjenjivanje razreda čvrstoće čelika, što dovodi do izračuna previsoke kritične temperature čelika.
• Neuključivanje utjecaja lokaliziranih požara u ocjenu, pri kojima temperature mogu biti vrlo visoke, iako možda kratko.
• Nerazmatranje učinka odlamanja betonskih konstrukcija.
• Uporaba zaštitnih proizvoda izvan granica njihove primjenjivosti
• Neispravno vrednovanje ispitivanja i klasifikacijskih ispitivanja zaštitnih obloga (spušteni stropovi), čija funkcionalnost ovisi o brojnim tehničkim podacima.
• Nerazmatranje izdržljivosti (ili ranjivosti) konstrukcija koje se štite.

Osim o ispravnom projektiranju, funkcioniranje sustava zaštite od požara tijekom požara jednako ovisi i o ispravnoj ugradnji.

Ispravna ugradnja zahtijeva da je konstrukcija dostupna, da ima dovoljno mjesta za postavljanje i učvršćivanje sustava zaštite od požara i da spojevi različitih geometrija ne zahtijevaju vrlo složena rješenja zaštite od požara.

Najčešće pogreške razlikuju se kod raznih vrsta sustava. Naprimjer, kod protupožarnih ploča uporaba zaglavica od krivog materijala, npr. drva, ili neispravni razmaci ili položaj čavala koji spajaju ploče. Za protupožarne žbuke za nanošenje prskanjem i premaze ključni su uvjeti nanošenja: odgovarajuće čišćenje površine, kompatibilnost s temeljnim premazima i nanošenje samo kada su temperatura okoline, relativna vlažnost i temperatura podloge te vrijeme sušenja između slojeva unutar raspona koji su utvrđeni u uputama za nanošenje.

Osiguravanje da se građevinska konstrukcija ili njezini dijelovi tijekom požara ne sruše, odnosno ne pretrpe ozbiljna strukturna oštećenja. Samo se pod tim uvjetima požarnim odjeljivanjem može ograničiti požar, ljudi se mogu evakuirati, vatrogasci mogu pretražiti zgradu da otkriju preživjele i po mogućnosti ugasiti požar i može se izbjeći uništenje vrijedne imovine.

Stoga je otpornost nosive konstrukcije na požar osnovni uvjet za protupožarnu sigurnost svake zgrade.

Za uporabu PROMAPAINT®-SC4 protupožarnog premaza u vanjskim prostorima potreban je odgovarajući završni premaz.

Faktor mase je definiran kao omjer površine elementa po jedinici duljine Ap podijeljeno s obujmom po jedinici duljine V. Jedinica mjere je m^-1. Faktor mase A_p/V u starijoj literaturi označuje se kao U/A ili U/A_cs. To se odnosi na različitu oznaku iste veličine.

Kad je čelik izložen požaru, toplinska energija uzrokovat će rast temperature čelika. Brzina rasta temperature ovisi o geometriji čelika:

• Što je veća izložena vanjska površina čeličnog elementa, toplinska energija brže će teći u čelični element.
• Što je manji obujam čelika, potrebno je manje toplinske energije za njegovo zagrijavanje.

U europskim i britanskim normama oba aspekta obuhvaćena su faktorom presjeka koji se izračunava dijeljenjem vanjske površine izložene požaru (u m²) unutrašnjim obujmom čelika (u m³). Može se umjesto toga primijeniti jednostavan pristup koji daje isti ishod: da se izloženi vanjski perimetar (u m) podijeli površinom presjeka elementa (u m²). U ASTM normama, primjenjuje se sličan pristup: izračun se temelji na omjeru između težine po linearnoj stopi (lb) i zagrijane obodne površine (inči).

Najčešće se faktor presjeka nalazi u rasponu od 50 m^-1 do 300 m^-1. Niski faktor presjeka znači relativno sporo zagrijavanje, a visoki faktor presjeka brže zagrijavanje. Stoga elementi s visokim faktorom presjeka obično trebaju deblju zaštitu od požara.

Čak i ako je riječ o istom čeličnom elementu, faktor presjeka može se razlikovati u ovisnosti o uvjetima:

• Izložena površina: za grede pod betonskom međukatnom konstrukcijom samo su stranice i dno grede izloženi požaru. To se naziva trostranom izloženošću. Za razliku od toga, slobodni stup izložen je s četiri strane. Je li izloženost trostrana ili četverostrana, odražava se u izloženoj površini koja se uključuje u izračun faktora presjeka.

• Kutijast i profilirani oblik zaštite: za presjeke oblika H, vanjska izložena površina slijedi obrise oblika H. Međutim, ako se zaštita od požara sastoji od pravokutne kutije koja se postavlja oko oblika H, vanjska izložena površina smanjuje se na veličinu kutije. Za intumescentne premaze i protupožarne žbuke za nanošenje prskanjem bitan je oblik profila. Za protupožarne ploče obično se upotrebljava kutijast oblik. Za više informacija molimo obratite se lokalnom Promatovu uredu.

Kako čelik zagrijavanjem postupno gubi čvrstoću, pri određenoj temperaturi preostala čvrstoća čeličnog elementa neće biti dovoljna da podnese mehanička opterećenja i element će se slomiti. To ovisi o stupnju iskorištenja: omjeru između mehaničkih opterećenja u uvjetima požara koja djeluju na element i njegove čvrstoće pri sobnoj temperaturi. Što je viši stupanj iskorištenja elementa, niža je temperatura pri kojoj će se slomiti.

Da bi se izbjegao lom čeličnog elementa, temperatura čelika mora ostati ispod teoretske temperature pri kojoj bi nastao lom. Maksimalna dopuštena temperatura koja je dovoljno niska da se izbjegne lom naziva se kritičnom temperaturom čelika. Što je niža kritična temperatura čelika, potrebna je veća zaštita od požara.

Kritičnu temperaturu čelika za svaki element može izračunati statičar, ili se mogu primijeniti sigurne vrijednosti (najčešće 450 – 620 °C) na temelju lokalnih propisa.

Za više informacija molimo da se obratite lokalnom Promatovu uredu.

Trajnost sustava zaštite od požara, a time i pouzdanost tijekom ukupnog životnog vijeka zgrade ovisi o ispravnom projektiranju i ugradnji te o ispravnom održavanju. Pri projektiranju zgrade ključno je da odabrani sustav zaštite od požara bude otporan na vremenske uvjete kojima može biti izložen. U Europskim dokumentima za ocjenjivanje (EAD) glavni su razredi otpornosti na vremenske uvjete Z2 (prikladno za suhe uvjete u zatvorenom prostoru), Z1 (pogodno za vlažne uvjete u zatvorenom prostoru), Y (poluizloženost uključujući smrzavanje-odmrzavanje) i X (puna izloženost), ispitano za zamišljeni rok uporabe 10 ili 25 godina. Naravno, stvarni rok uporabe, čak i bez redovitog održavanja, mnogo je dulji (prema europskim smjernicama, općenito se množi s faktorom 2 ili 3).

Pri ugradnji sustava za zaštitu od požara važno je pažljivo se pridržavati uputa za ugradnju i npr. izbjegavati akumuliranje vode. Održavanje pasivnog sustava za zaštitu od požara općenito nije nužno za uvjete zatvorenog prostora. Ako je ispravno projektiran i ugrađen te se ne dira tijekom roka upotrebe zgrade, njegova protupožarna svojstva ostaju jednaka, Međutim, ako se naprimjer radovima na renoviranju zgrade ošteti sustav zaštite od požara, treba ga pravilno popraviti.

Za više informacija molimo da obratite se lokalnom Promatovu uredu.

Pojam progresivnog rušenja važan je za nosive konstrukcije. Kada se jedan element sruši, to izaziva rušenje sljedećeg elementa i tako dalje, dok se ne sruše veći dijelovi zgrade ili čak cijela zgrada.

Do progresivnog rušenja može doći jer je jedan element oslabljen požarom i slama se te se opterećenja (uglavnom težina zgrade i onoga što je u njoj) raspodjeljuju na okolne elemente. Ti okolni elementi dobivaju povećano opterećenje, što može izazvati njihov lom. Kako se broj preostalih elemenata smanjuje, opterećenja na njima nastavljaju se povećavati. Taj se proces često ponavlja, izazivajući rušenje koje može izaći iz granica dijela zgrade koji je zahvaćen požarom.

Iako se beton tijekom požara relativno sporo zagrijava, postoje načini na koje se betonski element može slomiti. Najčešći mehanizam loma jest kada betonski pokrov čelične armature nije dovoljno debeo da održava temperaturu armature na niskoj razini. To je čest slučaj kod starih zgrada i zgrada s vrlo visokim zahtjevima s obzirom na otpornost na požar. Zaštita od požara može nadomjestiti nedovoljnu debljinu betonskog pokrova.

Međutim, kad je beton izložen vlažnom okolišu i/ili moguće još većim temperaturama požara, dodatni je rizik odlamanje betona. Odlamanje betona uzrokuje brzo i eksplozivno odvajanje slojeva betonske konstrukcije do kojeg najčešće dolazi u prvih 5 do 30 minuta požara, čak i ako je temperatura još uvijek prilično niska, te izravno izlaganje čelične armature plamenu. U takvim slučajevima potrebno je primijeniti zaštitu od požara kako bi se osiguralo da temperature betona ostanu niske i da ne dođe do odlamanja.

Kada se čelik zagrije na temperaturu od 400 °C do 800 °C, njegova čvrstoća postupno se smanjuje. Krutost čelika smanjuje se već na 100 °C. Smanjenje čvrstoće i krutosti uzrokovat će velike deformacije i naposljetku rušenje građevnih elemenata. S obzirom na to da su konstrukcije općenito vitke, a čelik ima visoku toplinsku vodljivost, najčešće se u slučaju izloženosti požaru brzo zagriju.

Ugradnjom zaštitne ljuske oko čeličnog elementa ili protupožarne obloge kao što je protupožarni spušteni strop zagrijavanje čelika usporava se te se urušavanje može odgoditi ili izbjeći.

Kada je drveni element izložen požaru, materijal počinje gorjeti na površini. Postupno se stvara sloj ugljena (izgorenog drveta). S vremenom sloj ugljena postaje deblji, a smanjuje se preostali presjek drva. Brzina tog procesa ovisi uglavnom o vrsti drva i vlažnosti (sadržaju vlage).

Preostali presjek mora biti u stanju podnijeti mehanička opterećenja na konstrukciji. Osim toga, malo područje neizgorenog presjeka odmah ispod ugljena toliko je vruće da više nema čvrstoću.

Usporavanje zagrijavanja i pougljenjivanja drva ključno je za produljenje njegove otpornosti na požar. Materijal za zaštitu od požara djeluje na dva načina:

• Stvaranje sloja ugljena ne započne odmah nego s odgodom.
• Kada se ugljen počne stvarati, taj je proces usporen.

Uz ta dva povoljna učinka otpornost drvenog elementa na požar može se produljiti tako da ispuni zahtijevano vrijeme otpornosti na požar.

Plastična cijev vrlo je općenit pojam. Važno je znati o kojoj je vrsti plastične cijevi riječ te njezin promjer i debljinu stijenke. Sustavi za zaustavljanje širenja požara ispituju se za različite vrste materijala (tj. PVC, PE, PP, višeslojne cijevi) s različitim promjerom i debljinom stijenke. Svaka se varijanta mora ispravno ispitati i klasificirati.

Sustavi sprinklera važna su komponenta aktivne zaštite od požara, ali namjena im je suzbiti požar i u nekim slučajevima ga ugasiti, ali ne i zadržati ga unutar odjeljka. Sprinkleri ne mogu zaustaviti širenje dima i toksičnih plinova tijekom požara. Za razliku od toga, sustavi za zaustavljanje širenja požara zadržavaju požar unutar odjeljka i sprječavaju da dim prolazi kroz element za odjeljivanje.

Svrha je požarnog odjeljivanja spriječiti širenje požara i vrućeg dima u sljedeći odjeljak i omogućiti sigurnu evakuaciju ostalog dijela zgrade. Očito je da to ne može funkcionirati ako postoje rupe i zazori u protupožarnim elementima za odjeljivanje jer dim i plamen mogu proći u susjedni odjeljak čak i kroz najmanju rupicu. Sustavi za zaustavljanje širenja požara mogu biti:

• intumescentni sustavi: općenito se upotrebljavaju da bi se neutraliziralo taljenje ili smanjenje obujma servisnih instalacija (instalacija koje sadrže plastiku) koje prolaze kroz elemente za odjeljivanje ili za zaštitu spojeva;
• pasivni sustavi: općenito se upotrebljavaju da bi se izolirali elementi koji potencijalno mogu provoditi toplinsku energiju kroz element za odjeljivanje vođenjem (servisne instalacije koje sadrže metal) ili da bi se zatvorile velike rupe;
• mješoviti sustavi: kombinacija različitih sustava, npr. intumescentnih, izolacijskih, ablacijskih i drugih za posebne namjene.

U osnovi, sustav ploča s premazom ispituje se sa svim rubovima i svim spojevima pokrivenim odnosno napunjenim protupožarnim premazom. Pokrivenost rubova bitna je jer osigurava prianjanje na podlogu i zatvaranje svih otvorenih mjesta kako bi se spriječio prolaz vatre i dima. Samo se prstenasti zazori zatvaraju akrilnim kitom.

Gdje mogu naći upute za ugradnju? Preuzmite odgovarajuću smjernicu ili video.

Obujmica PROMASTOP^®-FC MD ispitana je sukladno EN 1366-3 za otvorene sustave plastičnih cijevi (U/U) do ø 125 mm (jedan sloj). Pogledajte tehnički list proizvoda za više informacija.

Treba uzeti u obzir sljedeće čimbenike:

• Vrstu elementa za odjeljivanje (betonski, gips-ploča, zidani, …?).
• Je li riječ o zidu ili podu? Ili nekom drugom građevnom elementu?
• Koji se razred otpornosti na požar zahtijeva? Cjelovitost ili izolacija?
• Dimenzije otvora? Koliko ih je? Koliki je prstenasti zazor?
• Koje servisne instalacije prolaze kroz prodor? Jednostruki kabeli, kabelski snopovi, kabelski kanali, cijevi za zaštitu kabela (bužiri), kabeli u plastičnim/metalnim cijevima, gorive cijevi, s razvezivanjem ili bez razvezivanja zvuka, s izolacijom ili bez izolacije, sa spojnicama, kutne cijevi (stupanj?), negorive cijevi, s izolacijom ili bez izolacije, ventilacijski vodovi, s protupožarnom zaklopkom ili bez nje, kombinacija prethodno navedenih servisnih instalacija.

Općenito, svaki sustav zahtijeva posebni proizvod. Konkretnije, to su glavna pitanja na koja treba odgovoriti prije odabira najučinkovitijeg sustava.

Iako se sustavi za zaustavljanje širenja požara ispituju pri vrlo visokim temperaturama (obično iznad 1000 °C), to su ispitivanja pod uvjetima požara (s rastućom krivuljom požara do 2 ili najviše 4 sata), a ne svakodnevne stalne izloženosti visokim temperaturama. Većina sustava za zaustavljanje širenja požara počinju reagirati pri relativno niskim temperaturama (100 do 200 °C), mijenjajući se kemijski i fizikalno, npr. intumescentni materijali i endotermni premazi. Stoga se proizvodi za zaustavljanje širenja požara ne mogu upotrebljavati kao „brtvila za visoke temperature“.

„Intumescentan“ označuje svojstvo materijala da se može širiti kad je izložen vatri ili toplini. Intumescentni materijali upotrebljavaju se na materijalima koji prodiru kroz požarne odjeljke i koji bi izgorjeli ili se rastalili tijekom požara, kao što su plastične cijevi, materijali s niskim talištem (npr. goriva izolacija) ili kabeli. Čak i u slučajevima gdje materijali koji prodiru kroz požarne odjeljke ne gore i ne tale se intumescentni materijali imaju prednost što se mogu širiti i zapuniti mnoge pukotine ili zazore koji su možda nastali ili su posljedica nepravilne ugradnje. Pojam „intumescentan“ nemojte miješati s pojmom „endoterman“, koji se odnosi na proizvode koji blokiraju toplinu kemijskom apsorpcijom i otpuštanjem vlage.

Sustavi za zaustavljanje širenja požara ugrađuju se u svim otvorima, zazorima i spojevima u odjeljku i moraju imati istu otpornost na požar kao odjeljak (ili veću).

Ogromna je važnost penetracijskih brtvila. Iskustvo pokazuje da su prodori često najslabija karika u lancu požarnog odjeljivanja u zgradama. Svi trebamo biti svjesni da je u odjeljcima u zgradama opasnost od širenja požara najvjerojatnija na mjestima gdje servisne instalacije prodiru kroz zidove ili međukatne konstrukcije, ili gdje se sastaju skrivene šupljine između pregradnih elemenata. Nažalost, nepostojanje brtvila, pogrešna specifikacija ili pogrešna ugradnja pridonijeli su brojnim velikim požarima u zgradama, i novim i starim, koji ne bi bili tako razorni da su prodori kroz stijenke odjeljaka i međukatne konstrukcije bili na odgovarajući način zabrtvljeni od prolaza vatre i dima, ili da su brtvila bila ispravno specificirana.

U Europi kanalni sustavi za upravljanje dimom mogu biti:

• Vodoravni kanali za jedan požarni odjeljak, koji se mogu upotrebljavati samo u jednom požarnom odjeljku, ispituju se prema normi EN 1366-9 pod posebnom vremenskom/temperaturnom krivuljom od 600 °C i klasificiraju prema normi EN 13501-4
• Vodoravni ili okomiti kanali za upravljanje dimom otporni na požar za više požarnih odjeljaka, koji se mogu upotrebljavati u bilo kojem broju požarnih odjeljaka, ispituju se prema normi EN 1366-8 pod krivuljom prema normi ISO 834 i klasificiraju prema normi EN 13501-4 (kao “kanal C”)

Metoda ispitivanja za kanale za upravljanje dimom otporne na požar za više požarnih odjeljaka (EN 1366-8) primjenjiva je na kanale otporne na požar koji su već prošli odgovarajuće razdoblje prema normi EN 1366-1 (kanali A/500 Pa i B). Za kanale za jedan odjeljak potrebno je samo ispitivanje prema normi EN 1366-9.

Te metode ispitivanja pogodne su samo za kanale izrađene od materijala razreda A1 i A2-s1, d0, prema europskoj klasifikaciji reakcije na požar.

U Europi se ventilacijski kanali ispituju prema normi EN 1366-1 i klasificiraju prema normi EN 13501-3. Standardna krivulja zagrijavanja opisana je u normi EN 1363-1 (ISO 834). Klasifikacija sadržava podatak o cjelovitosti i izolaciji (EI), a provodi se “i → o” (tzv. kanal A), “o → I” (tzv. kanal B)’ ili “i ↔ o” (kanal A/B), što pokazuje je li element ispitan te ispunjava li zahtjeve kad je požar s unutarnje strane, s vanjske strane ili obostran. Osim toga, prati se propuštanje.

Postoje sljedeće vrste protudimnih ventilacijskih sustava:

Prirodni protudimni ventilacijski sustavi

Uklanjaju dim koristeći se svojstvenom uzgonom vrućeg dima i dinamikom protoka dima i zraka. Takozvani automatski odušnici (Automatic Opening Vents) omogućuju da dim izađe iz zgrade čim se detektira požar jer se automatski otvaraju.

** Mehanički protudimni ventilacijski sustavi**

Služe se mehaničkim ventilatorima koji pokreću dim i omogućuju njegovo uklanjanje iz zgrade, općenito kroz kanale za odimljavanje. Oni su alternativa prirodnim protudimnim ventilacijskim sustavima kojom se otvaraju slobodni putevi za evakuaciju za stanare i pristup vatrogasaca. Kad se otkrije dim, otvara se samo zaklopka kanalnog sustava na požarnom podu (svi ostali ostaju čvrsto zatvoreni). Ventilator na vrhu ventilacijskog sustava izvlači dim i sprječava njegovo kretanje u susjedne odjeljke.

Ventilacijski sustavi za odvođenje dima i topline (SHEVS)

Mogu biti mehanički ili prirodni, a služe za uklanjanje dima iz zgrade. Većinom se sastoje od ulaznih ventilatora, zaklopki, kanalnih sustava i ventilatora ili automatskih odušnika.

Ventilacijski sustav s mlaznim ventilatorima

Mlazni ventilatori mogu ukloniti dim iz velikog odjeljka ili, u većini slučajeva, samo ga usmjeriti u određeni dio odjeljka na određeno vrijeme, omogućujući ljudima da izađu.

Sustavi za zadržavanje dima.

Ti sustavi, često u obliku zavjesa ili fizičkih barijera, sprječavaju kretanje dima i topline iz jednog dijela odjeljka u drugi.

Kanali za ventilaciju i odimljavanje mogu se ispitati prema različitim normama. Najčešće se primjenjuju europska norma (EN 1366-x), britanska norma (BS 476) i američka norma (UL /ASTM).

Kriteriji za svojstva prema europskoj normi su sljedeći (kriteriji su slični i u drugim normama za ispitivanje i klasifikaciju):

Propuštanje

Kanal ne smije imati propuštanje veće od 10 m³/h na 1 m² unutarnje površine. Ono se mora mjeriti u odnosu na površinu kanala od probušene ploče do kraja kanala kod ulaznih mlaznica.

Cjelovitost

Cjelovitost na brtvi/prodoru između kanala i nosive konstrukcije ocjenjuje se u skladu s normom EN 1363-1 (ispitivanje pamučnom vatom i mjeračem zazora).

Izolacija

Rezultatima ispitivanja moraju se dokazati svojstva izolacije kanala (najčešće 140 °C u prosjeku i 180 °C maksimalno iznad sobne temperature na vanjskoj površini kanala u susjednom odjeljku).

Smanjenje presjeka

Unutrašnje dimenzije (širina i visina za pravokutne kanale, promjer za kružne kanale) kanala za odimljavanje ne smiju se smanjiti za više od 10 % tijekom ispitivanja.

Mehanička stabilnost (samo za kanale za odimljavanje)

Ako se kanal ispod peći uruši, može se ocijeniti da nije sposoban zadržati svoju funkciju odimljavanja ili otpornosti na požar pa se to smatra neispunjavanjem zahtjeva prema kriteriju mehaničke stabilnosti.

ISO definira efluent požara kao „sveukupnost plinova i aerosola, uključujući suspendirane čestice, koji nastaju izgaranjem ili pirolizom u požaru“. Efluenti požara mogu se svrstati u četiri glavne kategorije: plinove zagušljivce (plinove s narkotičnim djelovanjem), plinove s nadražujućim djelovanjem, subakutne toksikante i subletalne toksikante.

Široki raspon materijala koji se upotrebljavaju u modernim zgradama stvaraju mješavinu produkata izgaranja koji mogu imati štetan učinak na zdravlje ljudi i okoliš. Izloženost nekim spojevima može imati i akutni i subletalni ili subakutni učinak.

Smrti u požaru često su posljedica dima. Točnije, najčešći uzrok smrti ili ozljeda u požaru udisanje je dima. Prema podacima američke savezne uprave za zaštitu od požara (USFA), dim je uzrok 60 % do 80 % svih smrti u požaru. Nadražujući, toksični i plinovi zagušljivci mogu u samo nekoliko minuta izazvati gubitak svijesti i naposljetku smrt.

Nijedan požar u zgradi ne može proći bez dima: prostorija se u slučaju požara može brzo napuniti dimom i plinovima. Samo 300 g papira (težina jedne knjige!) može pri gorenju proizvesti više od 300 m³ dima i plinova (obujam ureda 10 x 10 x 3 m). Čak i gorući koš s papirom može brzo ispuniti prostoriju dimom.

Razvoj dima i plinova u prostoriji, čak i većoj, dramatičan je: prvi je učinak smanjenje vidljivosti, obično već za dvije do tri minute. Posljedica je da ljudi ne mogu naći put za evakuaciju i često nastane panika. Drugi je učinak povezan s toksičnošću određene komponente, kao što je ugljikov monoksid (CO). Udisanje ugljikovog monoksida dovodi do mučnine ili povraćanja, smetenosti, gubitka svijesti i naposljetku smrti. Ovisno o materijalima prisutnim u zgradi, mogu biti otpušteni i drugi opasni plinovi kao što je cijanovodik, klorovodična kiselina, amonijak itd.

Dim je također najveći neprijatelj vatrogasaca.

Dobro projektiran sustav za upravljanje dimom može spasiti živote i pomoći da se zaštiti imovina. Konkretno, on će:

• odgoditi i spriječiti plameni udar, smanjujući rizik od daljnjeg razvoja požara
• držati prilazne i evakuacijske putove slobodne od dima
• olakšati gašenje požara
• smanjiti rizik štete na zgradi
• zaštititi ono što se nalazi u zgradi.

Ventilacijski kanali mogu predstavljati putove za širenje dima među susjednim prostorijama ili odjeljcima u slučaju požara. Širenje požara iz jednog požarnog odjeljka u drugi (npr. između katova) mora se izbjeći kako bi se zaštitila zgrada i stanarima osiguralo dovoljno vremena da izađu, a vatrogascima da stave požar pod nadzor. Osobito kod ventilacijskih sustava širenje dima i požara može se spriječiti ugradnjom zaklopki ili protudimnih/protupožarnih barijera i zatvaranjem ventilacijskog sustava u slučaju požara. To nije uvijek troškovno najpovoljnije rješenje. Osim toga, mora se uzeti u obzir da se obični kanali od čeličnog lima mogu brzo deformirati zbog utjecaja vatre, otvarajući mogućnost za rušenje okomitog elementa za požarno odjeljivanje, osobito ako je riječ o laganoj pregradi i/ili stvarajući prostor oko prodora kroz zid ili pod kroz koji mogu lako proći vatra i dim.